Укупно приказа странице

четвртак, 23. фебруар 2017.

Ant'lrd ‎– Sleep Drive (Whited Sepulchre, 2016)





Tagovi kažu kosmische synth. Možebiti, voleo bih da je ovo germanijski muzikant koji je zbog nasledja sa primitivn(ij)om opremom pošao za širinom i prostranstvom i svetlom koju je (izmedju ostalih I ) Wenders nalazio u Americi tamo od sedamdesetih. Možda bih mogao to da zamenim francuskom atlantskom obalom ili trećim, ova muzika ima isijavanje i odsjaj koji pomaže u samoistraživanju na zdrav način, isto i introspekciji koja želi da pobegne iz ljušture, ne i da utekne. 

A čovek koji radi iza Ant'lrd je Colin Blanton iz Portlanda, Oregon. Mrzi me da proveravam ko je sve odande, ali mislim da je tamo syntishe kosmishe malo više od fakultativne nastave.





недеља, 19. фебруар 2017.

Saša Rakezić o knjizi "Ogledala Lune"


Nema izgubljene ljubavi, ova knjiga je najbolji dokaz. Proaktivno sledbeništvo novosadskog benda Luna, unikatne pojave u nas ne samo u rokenrolu, kao da je pomeralo granice strpljenja u iščekivanju da se nešto ovakvo pojavi i bude ovekovečeno i za neke buduće generacije koje nisu svedočile magiji ove četvorke. Priznajem da nisam ni najmanje objektivan kada je bend u pitanju, ali mogu da raspoznam  kvalitete  knjige, da je pohvalim bez ikakvog oklevanja i zahvalim se autorima i akterima cele priče koji su me vratili u vreme koje i dalje doživljavam kao najbolje, barem što se tiče mog praćenja muzike. Zato me nije iznenadilo pre par godina kada mi je Rakeza rekao da Buca Popović i on rade na knjizi o Luni, zajedno sa urednikom Popboksa Goranom Tarlaćem, ali je moje nestrpljenje počelo da se umnožava i (ne)strpljivo nadire. Pre  mesec-dva dana sam video ostatke nekih probnih štampanja  i tu sam već počeo da lagano popuštam. Ipak, ni to uzbudjenje ne može da se meri sa ovim konačnim, kada sam konačno knjigu uzeo u ruke. Bio sam kako-tako upućen u rad oko knjige, ali mnogi prijatelji iz cele bivše Jugoslavije nisu, neprestano su se interesovali i na ovaj način odgovaram. Bez puno mudrovanja i oduzimanje vremena, evo par Rakezinih pojašnjenja:

Luna je specifična pojava u nas - dok je postojala, a to je bilo tako kratak vremenski period, nisu uspeli da postignu značajnu vidljivost na sceni, iz više razloga. Snimili su i album koji je bio dosta slabiji od onoga kako su zvučali na demo snimcima, emitovanim na radiju. Tek sa izvesne distance, i kada je vreme proteklo, Luna je dobila na važnosti. Što je još zanimljivije, čini se da je Luna bila moguća samo u tom gradu, i u to vreme, i samo u momentu  kada su te četiri tako specifične individualnosti uspele da budu u harmoničnom odnosu. Čak i danas, toliko vremena nakon ranih osamdesetih, kada smo mi radili na knjizi Ogledala Lune, oni su neprekidno bili čas u zavadi čas u ljubavi, i tako ukrug, iako su stari nesporazumi bili odavno zaceljeni, U svakom slučaju, naša namera je bila da se bavimo tom čudnom hemijom tim zagonetnim fenomenom, koji njihov opus čini tako posebnim. 


VZ - Moram da Ti kažem da sam se zadnjih godina navukao na čitanje knjiga o bendovima, muzici generalno, gutam ih  i zaista mislim da je ova knjiga i po formatu  i sadržaju neobična i oslobodjena! Negde izmedju "oral history" i dokumenta, ali deluje zaista kao nešto što je moranje ne samo za fanove, već i ljude koji mogu da počnu Luninu avanturu i od glasova koji su do njih doprli!!!


S obzirom da je na knjizi radilo nas trojica, ona je odraz različitih pristupa, različitih posmatranja četiri individualnosti Lune. Predrag Popović i ja smo se ranih osamdesetih, kao saradnici lista Džuboks, družili sa članovima grupe, a Goran Tarlać je, kao mlađi čovek, Lunu upoznao tek kasnije. To nije toliko bitno, ali je svakako doprinelo da naša percepcija bude raznolika i nimalo unisona. Međutim, naglasak knjige je na razgovorima sa Tišmom, Baletom, Firčijem i Minom, i kroz njihove životne priče i razmišljanja, pokušali smo da se približimo magiji Lune.










 

среда, 15. фебруар 2017.

Il Y A Volkswagens - Kill Myself ‎(7" , Mechanical Reproductions 1981)

Mislim da je internet razotkrio propušteno, čak i  ono što nisam ni imao šansu da čujem, a onda se nešto pojavi i  demantuje me. Pre nekog vremena je volšebno iskočila informacija da je Asia Argento u svoj film “Incompressa “ (2014 ) uključila pesmu “Kill Myself” meni anonimnog Il Y A Volkswagens pank benda iz Lestera (Leicester) ; naravno da znam ko je Asia, ali se ne sećam da sam ikada imao interes da gledam neki njen film ili joj na bilo koji nacin pratim aktivnosti. Ipak, priča i tagovi punk i new wave su ubrzali presudu i uz kratko masiranje Gugla sam uživao u gitarskom, tenzičnom singlu - podjednako i na “a” i “b” strani - koji levitira izmedju ranih Public Image Ltd, Gang of Four, The Fall i tako te e(ste)tike koja vremenom umnožava uzbudjenja.





петак, 10. фебруар 2017.

Josefin Öhrn + The Liberation – Mirage (Rocket Recordings , 2016).



Da još uvek postoje pristojni muzički nedeljnici na hartiji, naslov pisanija iznad drugog albuma Josefin Öhrn + The Liberation (Švedska) bi-možebiti-bio, Tutti Colori Retro Futurism. Ovako ih je žestoko hajpovao BBC 6. Tu industrija i propaganda vedre i oblače, ali ispade svima dobro.

Neke mi stvari padaju na pamet dok ih slušam – recimo da su Ladytron založili svoje OMD i Human League ploče za one od Suicide i Neu; ili psihodelično rokerskiji The Chemical Brothers bez svaštarenja koje bih u tom slučaju mogao i da zavolim, ili da su Curve umesto gotskih očala za sunce (u)mislili da nose one u kojima su se slikali Velvet Underground; ili razgoreli Saint Etienne nakon višednevnog iscrpljivanja Can katalogom.