U odnosu na strategiju etikete Home Normal, japanskih entuzijasta kraj reke Nakajuku, Cass (Niklas Rehme-Schlüter) je proaktivniji i operativniji. Ima čudnih reminiscencija na ploči, a najzanimljivija je Lantern, skoro paralelni Wonderwall, koji umesto nabudženog retro prepisa zvuči kao ohrabrujuće svetlucanje iz boljeg sveta. Dok je, recimo, Atlon Lounge sastanak Mum i Jona Hassela. Iako je autor Nemac, ovu ploču je mogao da snimi i apatrid delom špacirajući kroz Island, delom kroz Japan.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.