Anahrona ploča i za neka davna vremena kada su žanrovi odredjivali i potvrdjivali podobnost, a
pogotovu sada kada ih ima toliko puno da su maltene obesmišljeni.
Prepoznaju se
ovde naravno neki post punk koreni koji su se razmileli na razne strane, ali
ovo jeste punokrvna, beskompromisna rok ploča koja vremenom sklanja sve inhibitore i (p)ostaje čista nepatvorena emocija koja na kraju ponosno pobedjuje, ako je njima
to uopšte važno (tiraž od 100 primeraka).
Prva asocijacija
mi je bila na odrastanje i odlaske na gitarijade i gomile zaboravljivih,da ne
kažem besmislenih bandova, a onda se pojave neki ljudi koji odsviraju svoje bez
ikakve zainteresovanosti za publiku, ali sa željom da kroz svoju svirku sebe učine
boljim i srećnim i ispunjenim za taj i za sve ostale trenutke i ostave nas u
nekoj zbunjenosti. E, Big Red su ti ljudi i taj band.
Emocije su ovde najvažnija
stvar. Lider banda (klasičan rok trio je u pitanju, jos jedna za današnje vreme
anahrona stvar-a tu je često gitarista i pevač lider) Joseph Scarisbrick inače u svoje
“regularno” vreme član banda The Orchestra (For Now) iz Londona koji je sasvim
suprotan od ovoga - kolektiv koji ide i do kompleksnije prezentacije u odnosu
na Big Red.
U momentima
Joseph afekcijom podseća na Thoma Yorkea iz Radiohead, ali uz to njegova
vokalna ekspresija ide od vintage rocka, pub rock, punka, post punka,a svirka
je u stopu prati. Ima čak neki prog hard element u koje bi se Radiohead
uputili sa svojom kompletnom opremom ( a ja ne krijem šta mislim o Radiohead,
mada mi ovde ta ascocijacija prija) ili recimo na tvrdoglavo odbijanje Afghan Whigs
da se povinuju pravilima žanra, mada su mogli da keširaju na tome. Grunge je
tad tiltovao dolare. Nekima!
Moram da priznam
da mi prija ovakva ploča u mora artificijelnih, plastičnih,sterilnih i do zla boga
unjkavih indie bandova. Svako slušanje vuče za rukav da se slučajno ne okrenete i ostavite ovu ploču na pola,vec da u njoj nadjete deo sebe koji je možebiti
negde na putu slučajno ispao ili namerno ostavljen.Ovakvi albumi služe za to.
Ako bih nekome u
jednoj pesmi predstavio album izabrao bih Lost (And Found)koja u sebi ima
nekoliko pesama i mislim da je i band posebno nju akcentovo ostavivši je za
kraj kao svojevsrnu katarzu kompletne ploce.. nije najtipicnija, ali kaže da se
od šapata do vriska sve nalazi u ovim rilnama.
https://bigredband.bandcamp.com/album/big-sur