Lišće koje preko
noći tamni, ako pre toga ne otpadne i kreće u reintegaciju /ponovnu inkarnaciju
kroz prirodu, muzikantski ume da probudi nostalgiju. Darkways su jedan od
sastava koji to dobro rade prvo za sebe, verujem, a i pomažu drugima u
sopstvenoj borbi i potrazi za stazama koje ulepšavaju i otvaraju pogled na sve što
ih dotiče na ovakav ili onakav način, Ali, gle—(!!) opet je u pitanje čovek,
samo jedan čovek-ne band, jedinka, koji koristi pseudonim i koji se vraća u prošlost,
da pokupi tamo ono što misli da mu pripada. Nije ovo retro, aktuelno jeste kao i tih dana koje priziva (new wave, dream pop) - kao i danas (sve je pitanje
percepcije i samouverenja), tako da je muzika taman za ovo vreme, uprkos svetu
koji čini sve da ga demantuje- ili se bar meni tako čini, a ja vrednujem njegov
napor I rezultat kao kompliment. U današnje vreme se odupreti najezdi (prava
rec- agresiji, nerazumnosti) svega iracionalnog i ružnog i nakaradnog I praviti
muziku sa pravim pesmama, melodijama, glavom i repom i da sve opet ne zvuči
banalno, jeste podvig i plivati suprotno od glavne struje, koliko god da ima i dalje (srećom) dovoljno publike. Svako ima uzore i to ne treba kriti, tako je
to od početaka rokenrola, pitanje je samo kako ko to koristi sa stečenim
ubedjenjem, datim talentom, uvežbanom vestinom, i kreacijom čija nam je
etiologija večno poželjna misterija. Univerzum nagradjuje kreativne, a i one
koji traže. Tako da je kao i ovom slučaju zadovoljstvo obostrano. čovek je iz
naravno stacioniran u Portlandu ( origiginalno iz Seattlea, uz to vešto krije
ime, ali sam saznao da je Bill), da li to više na ovom blogu treba govoriti!
https://darks0ft.bandcamp.com/track/too-little-too-late
https://www.darksoft.band/#about