Brad Marino iz Rochestera, New Hampshirea, USA- preko španske
etikete gadja mnogobrojne Ramones fanove, svojom verzijom punka, popa i rolla.
Navio je vremeplov na jedno 45 godina unazad i svoju ljubav prema fiktivnoj braći
ponudi na uvid ili uživanje auditorijumu koji još uvek nije golem, ali bi mogao
da se proširi ako se o tome kaže koja reč.
Iza Maps and Diagrams aliasa krije se Tim Holton ambijent
veteran sa nekoliko tuceta albuma na etiketama ko što su Time Released Sound,
Static Caravan i jos dosta njih, naveo sam najpoznatije i najdraže. Takodje
jedno od imena koje cirkuliše naokolom cini se da nikad ne prestaje da se
migolji i dokumentuje zvuke koje hvata oko i u sebi. Takodje je vlasnik etikete pod
imenom Handstitched*. Tu dokazuje da nije ni sebičan, daje šansu I drugim
umetnicima da se izraze javno.
Ovog puta je ovde sa albumom If All Will Be Lost koji je
uradio za etiketu Quiet Details koja ima svoju politiku da kroz svoja izdanja
predstavlja muziku koja različito vidi tu frazu . Oko te fraze ( Quiet Details)
umetnici se prikupljaju, reorganizuju je, redefinišu i zatim izadju sa
rezultatom. Sjajan concept koji je na etiketu doveo imena kao SlowReels (Ian Hawgood i James Murray ) Tape Loop Orchestra ,Anthene, Arovaneili bvdub.
Tim Holtonovde naglašava svoju skoro najsmireniju stranu,
pokušavajući istovremeno da zadrži dinamiku koja če da angažuje čula da
primecuju stvari oko sebe, postanu ih svesna i uživaju u lepoti. Jednostavno, da su sadao ovde i deo toga. A kada trenutak
prodje, da usvoji da je to bio još jedan korak ka samousavršavanju. Moglo bi ovde
sada mnogo asocijacija, opisa, ali svakom
svoje. Lepota je u oku posmatrača, tako da sam i u kući doživeo drugačija
vidjenja Holtonove muzike, mnogo inspirativnija od mojih. Deo neurobika, kreativnog razmišljanja I nijansiranje
percepcije. Sto je sjajna stvar.
Sto reče Tarkovski onomad da svaki čovek cita drugačiju knjigu(iako
je ista u pitanju!).
C Turtle zvuči kao bend koji se emitovao tamo negde sredinom
devedesetih na MTV 120 Minutes izmedju grungea, Pixies copycata i indie
solitary party groovera.Istina je da su
bend iz Londona i da sebe promovišu kaofuzzy jumper rockere šta god to značilo. Bend je, valja reći osnovao Cole Flynn Quirke koje se bavio videom,
muzikom I filmom I o tome napisao nekoliko publikacija. Tako je bodrio sebe da
se samonastavlja I samousavršava, Usput je skupljao ljude sa više ili manje sličnim
afinitetima I odjednom se iz druženja stvorio bend nadam se odane dece low fi
e(ste)tike.
C Turtle su gle čuda snimali u Abbey Roadu i to za nekoga može
da bude kuriozitet, mada danas više nije ništa neobično. C Turtle insistiraju
na njihovom minimalnom pristupu, sto ne znači da ovde nema više slojeva i nadogradjivanja. Sušta suprotnost nekim sličnim okoštalim pločama. Upravo je to
zadatak ovog albuma. Provaliti i naći razlog da se presluša vise puta. Ne bih
ništa izdvajao jerbo jos uvek tražim nešto da mi je omiljeno, a svaki put me druga
pesma nečim zadrži. I da se (ne) ponavljam-kroz vreme se bendovi nižu,
zaboravljaju, ponovo otkrivaju etc, etc. To i jeste draž kontinuiranog praćenja
ovoga sto je neko možebiti nesrećno nazvao rokenrol.Kakogod, večna zabava za
potištene i gladne revolta.
Preporuka je i to da
Quirke sanja da radi sa Steve Albinijem, Jimom O’Rourkeom ili da snimi živi
album sa Japanskim kultnim bendom Boris. Low Fi favorit od početaka godine.
O Yoo Doo Right sam onomad pisao ( oktobar 2017, proverio
sam). Logično pošto su izMontreala da
su imali veze sa post rockom, jos očitije po imenu da su imali i svoju
imaginarnu vezu sa Can. Vožnja ne prestaje.Ovaj put pogodnija za kasnije
sate, sa gomilom prikaza i kušnji usput. Zavisno od mašte i naslušanosti. Kako
se YDR kreće I baterije pune, ubrzanje napreduje. Skoro opijenoscu načeti zanos
ne ide u sunovrat vecton za ton gradi
put ka ličnim zadoljstvima. Reče Doni Darko-TRETMAN ZVUKOM! Ja bih dodao
->Zongliranje!
Kraće pisanije ne moze od prošlog.. Muzika je najvaznija!!
Mada su i naslovi komada intrigantni i svako možesebe da umoli za malecki napor i kroz alhemiju
reci sklopi imaginarni scenario i utapi u zvuke dok ga krajnja brzina i frenzija ne razmrda do nagovestaja zvucne oluje I baci na zaboravljena ili
neznana podesavanja.
Da ponovim -
preporuka za noćne sate. Zavisi od okruženja, ličnog I socijalnog.Mada ni
dan nije loš.
Will Bolton je jedan od teškasa ambijenta .To baziram na činjenici
da svako malo primetim neko njegovo
izdanje. I uvek prija. Voleo sam period pre pošasti kojom nas je častio neko ko
ne želi dobro planeti i voleo sam čitavu kohortu ambijentalaca i elektroničara
koji su šetali od etikete do etikete i koji su nas ciklično bacilli u nadanje
da je ovaj svet ipak bolji od onoga što nam pokazuje. Davao je gorivo kojim smo
punili rezervoare lične utopije u traženju prekretnice. Tako da sam pustio Null
Point i bio prijatno iznenadjen, ne zato što Bolton do sada nije bio dobar, vec
što sam uživao u momentu kada se sve poklopilo i kada je kao lupa uvećao sve.
Podsetio me je Boltonov album svojom iracionalnoim vedrinom na neke Boards of Canada radove. Posle sam
malo čitao recenzije, uvek želim da saznam razlog kreacije i shvatio da nisam
jedini koji je tako osetio muziku. Za mene to nije blueprint navedenog benda,
već reminescencija na neke pomalo zaboravljene
osećaje. Moze biti da je ploča malo ritmicnija, ne i manje fluidna i da je
sve to dovelo do ovog utiska, ali ne mari. Ima svoj tok koji usmerava slušaoca
da ne skipuje album ( jedno od vecih iskušenja današnjih konzumenata) I da
stvara slike koje mogu da imaju ili nemaju veze sa onim što je Bolton zamislio.
Mozda se zato album zove Null Point. Svakom je ostavljena sloboda početne
tacke, Mozda umišljam, ali svaka dobar album uvek inspiriše slušaoca da ima
paralelnu priču sa onom koju gradi album i/li autor. Ovaj album daje takvu šansu.
Onomad sam propustio Y Pants i žao mi je zbog toga. Mislim
da sam u to vreme znao za njih ( početak osamdesetih )da ih uparim sa recimo Young Marble
Giants (negde u isto vreme su se pojavili diskografski ) I prolongiram užitak
na jedan amaterski ( u najboljem smislu reči) način.
Za razliku od mešovitog
tria Young Marble Giants ( Wales ,Cardiff )Y Pants su tri artiAmerikanke (USA,
New York) i ovako post festum sam saznao da su ih smeštali u no wave agendu. Meni je to uvek bio post
punk, ali svako traži neku svoju posebnost. Pedigre im je i pre benda bio
zanimljiv, a fokus im je bio u vizuelnim umetnostima. Osnovna odlika njihove
muzike jeste starmala infantilnost tako što su koristile dečije instrumente ,
skoro igračke u kombinaciji sa električnim instrumentima i gomili efekata. Kao
takve su privukle pozornost čuvenog Glenna Brance koji je producirao njihov
debi EP da bi par godina kasnije snimile jedini album. Nakon toga se bend
raspao, da bi se u specifičnim prilikama sastajao I upražnjavao sporadične muzičke
aktivnosti. Bez ikakvih obaveza. Krajem prošlog veka, materijale koje su zabeležile,
diskografska kuća Periodic Records je sakupila na disku neočekivano nazvanim Y
Pants.
Muzika im je bila svedena ponekad na ivici skeča, ali sa
dovoljno detalja da svako novo slušanje otkriva nešto novo. Y Pants samo pokazuju da internet
uvek ima nekog keca u rukavu, Sa tadašnjom logistikom I enormnim entuzjazmom
nije moglo baš sve da se pohvata.
Toliko o njima. Ostalo je na svim onima koji su voljni da se
očešaju o njih I zabave svoja čula.Y Pants naprosto pozivaju svojom posebnošču.
Još jedan američki band uronjen u nasledje koje pocinje tamo
negde od C86 momentuma pa do shoegaze i dream popa. I istoimeni simpatičan
album za ljude koji su preživljavali ta vremena, otkrivali ih mozda kasnije i sa
punim pravom uživali u tome. Naravno i za nove generacije pop konzumenata i umetnika sličnih afiniteta,
Torrey su band iz Bay Area (Oakland, California), ovo im je
drugi album, a prvi za poznatu etiketu Slumberland.Album zvuči tako da Torrey
može biti lako podmentut izmedju bandova koji su svirali u gore navedenom
periodu i da slabo ko primeti razliku. čak su i spotovi snimani na taj način.
Retro ili ne, Torrey su bend koji živi tu estetiku, nisu naivni u tome i traže
ponovljeno preslušavanje. Pravo osveženje .
Ima ovde i Creation i4AD uticaja i bendova koji su u to
vreme I nadalje koristili nasledje upravo tih etiketa. Mislim da sam time sve
rekao. Album nedelje, a vikenda bez ikakve dileme.
Indie –dream pop- shoegaze band u koga imam
poverenja. Onaj idealni, da ulepša dan bez bombastičnih I grandioznih
pretenzija.