Укупно приказа странице

петак, 26. септембар 2025.

Leggs – Unreal ( The state51 Conspiracy 2025 )



Tenzija, frenzija,naboj, melanholija, polupsihoza, euforija, desperija, distorzirana introspekcija koja paradoksalno čeka da se nekako izmigolji na površinu i opet ne KAžE baš SVE o sebi, razni apeli -to je sadržaj ove ploče za koju sam se razmišljao da li da je pustim, prvi put videvši samo omot bez ikakvog predznanja. Ali, ipak jesam i odmah me je obuzela. Znao sam da otkrivam nešto dragoceno.

Prve asocijacije su mi bili Arab Strap, Black Heart Procession i slični bandovi na koje možda samo mene asociraju uz nezaobilazan dodir The Fall legata a da nisu zatočenici prošlosti. Legss su realtime post-punk mutanti sa jakom i isturenom u prvi plan naracijom koja često liči na spoken word i logoroičnost. Instrumentaijum je kada treba dinamičan, ispresecan i solidno fragilan istovremeno I tada bukne, pa se spusti do pucketanja plama i žara što pojačava utisak nelogode sa kojom se narator bori na ovaj ili onaj način. Da Rough Trade sad nastaje sa etosom koji su imali u ta herojska vremena, mislim da bi kopali rukama i nogama za ovakvom pločom, koja bi opet izmicali glavnoj struji.

Ono što sam naknadno saznao je da su Legss band iz Londona kako kaze Bandcamp, opet neko spominje i neku vezu sa Liverpoolom, ali oficijelno I FB profil kaze da je London, pa neka tako to i bude.Možda pojavnost kao neka reminescencija na omote Gallon Drunk današnjice, zato spominjem London, mozda sam previše subjektivan u oceni, ali omot me je nekako i asocirao na njih i na kraju naterao na slušanje. Grešim ili ne, svejednoi mi je, percepcija me je nagradila.

Svirka je kompleksna,umeju Leggs da metnu i elemente iz drugih tagova, tako da svako novo slušanje izlistava novi sloj, novu dilemu, novu borbu, istovremeno to je nešto što pojačava odbrambeni mehanizam - obostrano i u umetnika I konzumenta, što je poželjno jerbo generalno raspoloženje ploče jeste poprilično daleko od veselog, ali uz neupitnu želju za zauzimanje stava koji je spreman na neprihvatanje. Ali svaka prava umetnost je rastavljanje bola ili klopke na bazične činioce. Oni mogu da se odbace, nema ničeg romantičnog i lepog u tome, ali ima lepote u takvoj borbi. A ova ploča to poseduje . Za mene jedno od važnijih iznenadjenja koje je došlo baš pred jesenje kočenje , što me je dodatno naterala na neka razmišljanja. A umetnost imedju ostalog i tome služi.

Sve preporuke, ovakvi bandovi postaju opsesija posle nekog vremena.



https://legss.bandcamp.com/album/unreal













недеља, 21. септембар 2025.

The Cyclist Conspiracy – Calice del Fantasmi (Vagus #13)


Nisam neki opsesivni kibicer domaće scene, ali od onoga što znam (a ne znam malo) najintrigantniji su mi The Cyclist Conspiracy (o ukusima se ne…) i mislim da sam privilegovan što ih pratim od početka. Vreme će to samo pokazati. Evo ih sa teaserom za novi album Back To Hermetics and Martial Arts Vol 1

Tema koju spominjem zvuči kao neverbalni predložak za neki imaginarni, mora to da bude italijanski film, atmosfera je umereno teskobna , ali ne i mračna da odbije i zaslužuje da bude upotrebljena u nekoj fantazmagoriji, diskretnom horor suspensu ili možebiti čak I u nekim egzistencijalističkim kadrovima političkog trilera. Ovako su mogli da zvuče Dead Can Dance u periodu Within The Realm of Dying Sun da su tada slušali Goblin umesto svih spiritualnih stvari koje su ih opsedale. Bandcamp u opisu kaže drugačije(ispod je link, pa procitajte šta kazu…), ali je njihovo (u pravu su sigurno), kao I moje mišljenje samo jedno od svih mogućih.Lepota slušanja I tumačenja muzike,nesumnjivo!

Uostalom, album se bliži i saznaću uskoro iz prve ruke više toga. Preostaje onaj nestrpljivi I pomalo slatko gorki momenat, a to je čekanje na čitav album. Dovoljno je elemenata da se uoči promena, I dovoljno elemenata da ostanu ono što su bili. Preporuka, svakako. Kao I uvek.

https://thecyclistconspiracy.bandcamp.com/track/calice-dei-fantasmi







четвртак, 18. септембар 2025.

Loscil & Lawrence English – Magenta ( Vagus # 12)


Suočavanje dva titana, dva giganta (Loscila i Englisha) koji vrše tandemski pritisak da kroz beskonačno pulsiranje i kroz izabrane boje razumeju univerzum. Ja sam izabrao ovu za koju veštacka inteligencija kaze ( citiram ) – “Magenta je živopisna boja koja se definiše kao crvenkasto-ljubičasta ili purpurnocrvena, smeštena između crvene i plave na točku boja.” Takav je i omot kolaboracije “Colours of Air” iz 2023, nije to bilo tako davno, posle izolacije, svako je trazio način da se iskoleba, iščupa, potrazi, pronadje i(li) vrati smisao, a proaktivnost ovih umetnika kaze da je oni verovatno nisu ni gubili.

Sama numera je pulsno biranje za poziv u podsvest, mozda u onu univerzalnu, sakrivenu ili zabranjenu da se jednom ponovo ne otkriju atrofirani alati za proširenje psihe. Za one koji ne znaju Loscil je umetnik Iz Vancouvera, dok je Lawrence English umetnik iz Australije, istovremeno i mecena preko svoje fantastične Room 40 etikete.

Ceo album je nastao uz pomoć cevastih stoletnih organa smeštenih u Old Museumu u Brizbejnu i uhvatio je nešto od te patine koja odredjuje pravila  preslaze boje i mirise tamo. Ovaj dvojac se odlučio da pesme imaju nazive boja, ali to nikoga da sprečava da u svom svetu svemu daju neki drugi smisao koji se na kraju uliva u jedinstvenost koja nas na kraju sve čeka.

https://loscil.bandcamp.com/track/magenta










среда, 17. септембар 2025.

Septembar 17.09.2025 – ReStArt – Svetlost kao dalek bozanski miris

 

01.Ian Hawgood/Stijn Huwels – Modular Sleep Patterns

02.Biosphere – Poa Alpina

03.Susumu Yakota – Saku

04.Jon Hopkins – Abanded Window

05.AutechreOverand

06.Boards of Canada – White Cyclosa

07.Hania Rani – The Boat

08.Boards of Canada – Come To Dust

09.Loscil/Lawrence English – Pink

10. Eraldo Bernocchi, Harold Budd, Robin Guthrie – Don’t Go Where I Can’t Find You

11.William Basinski – 92982.3

12.Autechre – Teartear

13.Bengalfuel – Arcs

14.Loscil – Endless Fall

15.Brian Eno, Beatie Wolfe – The Last to Know

































недеља, 14. септембар 2025.

Jim Bob – Song For The Unsung (You’re So Modest You’ll Never Think This Song Is About You) (Vagus #11)

 

Jim Bob je onomad iskusio slavu, bio je polovina simpatičnih Carter The Unstoppable Sex Machine (CUSM) koji su se šetali po indie i zvaničnim listama pocetkom devedesetih. Zato može neopterećen da pravi ovakve pesme, prioriteti su mu se promenili, jurnjava za pozicijama i brojevima se transformisala, preostala je nepatvorena ljubav prema muzici i običnim životnim stvarima . Nedavno je simultano izdao dva albuma za Cherry Red, taj diskografski bastion koji odr(a)zava duh davnih dana koji nas nadalje tera da duvamo u vatru nostalgije i adaptiramo se u sadašnji trenutak i hvatamo ga, umesto da budemo zbunjeni današnjim dobom.

Song For Unsung je motivaciona pesma, svakodnevna afirmacuja koja uz prateći spot treba da dirne svakoga i ukaze na svu lepotu koju nosimo a nismo je ni svesni. Da prepričavam neću, neka svako pre svega pogleda video, a pesma je najprostije receno lepa ,umnoženim slušanjem postaje zarazna- pravi Ohrwurm,nije iscepkana niti histerična kao hitovi sa recentnih lista,albuma, platforma koji se poturaju samo da razdraže čula, smanje imunitet  lakše razore ono sto još nije. Pesma u pravom smislu reci, u današnjem vremenu usudio bih se kazati čak i čin gradjanske neposlušnosti, kada teraju da budemo jedan po komandi ustrojen organizam! Zato prst gore za Jim Boba i sve neopevane heroje koji čine život, a i rokenrol koji ume da prepozna ili izmisli neke od njih. Jim Bob je svakako nekome jedan od heroja, učinimo ga dragocenim zato! Makar na ličnom nivou.







https://jimbob3.bandcamp.com/album/automatic