Укупно приказа странице

среда, 4. новембар 2015.

Minami Deutsch – Minami Deutsch (Cardinal Fuzz 2015)



Pre svega, krenulo je od kraut knjige Davida Stubbsa koju sam progutao (Future Days: Krautrock and the Building of Modern Germany),  onda u ognju iščitao Juliana Copea  (Krautrocksampler); jedan je analitičar i fan, drugi muzičar i najpre fan, a oba su dodatno rasplamsavali plam - ako je to ikako moguće. Kraut je za mene, uz punk, najznačajnija stvar koja se desila u muzici, nešto što najbolje kultiviše napor da se prevare najrepresivnije sile u društvu. Nesumnjivo, uz poželjnu nepromišljenost koja ide do kontradikcije. Elem, sa slova sam dodatno opteretio oči i iz arhiviranog vrta uživanja dohvatio dokumentarce i video zapise.  Za krešendo sam preslušao najmanje dva tuceta albuma  i septembar se pretvorio u kraut septembar koji sam zbogradi kosmičke protivteže zatvorio najzanimljivijim novim albumima. Naravno, inspirisanim krautom. To su germanijski fluid majsteri Camera, japanske boginje ritma Nisennenmondai i čileanski kraut rikošet psihodeličari Föllakzoid.  Kako to biva, baš tada sam na bandcampu naleteo na album benda Minami Deutsch. Bez predznanja, ali me je ime asiciralo na Deutsch Nepal, što je naslov jedne Amon Düül II pesme I bez oklevanja klik u momentu!! Ono sto sam cuo je ove Japance (opet!) smestilo izmedju Camera i Nisennenmondai zbog Neu motorike i Can psihodelije, što se očituje u Futsi Ni Ikirenai koja zvuči kao pastis Loop-ovoj  Mother Sky, koja je opet Can cover. Ili Sunset, Sunset koja levitirajuće asocira na vožnju autoputem i vizuelizuje session gde Camera obradjuju  Nisennenmondai i netom dozvoljavaju da im Föllakzoid jammuju preko matrice.







субота, 24. октобар 2015.

Anne Garner – Be Life ( Slowcraft /Unperceived Records 2015 )



Albumi Engleskinje Anne Garner se opisuju kao vešto smišljene, delikatne I (u dobroj volji ) uzdržane akustične i/li poluelektroničke intime.  Ima ih nekoliko iza sebe, ali ultimativni Be Life ( u saradnji sa Jamesom Murrayem, koji je na policu upravo izneo novi , intrigantni album The Sea In The Sky)  je vrlo izbalansirana, ujednačena igrarija, nekako najviše po mom ukusu. I ima sve uslove da postane jedna od prepoznatih ploča, što je uvek posebnost za svakoga ko želi da bude više od prosečnog konzumenta.  Utisci su se menjali kroz preslušavanja, ali dva su se izdvojila. Da je franšiza This Mortal Coil i  dalje živela, deo pesama bi mogao da zamislim, recimo na petom delu. Ostatak bi bio idealan za fanove serijala Twin Peaks koji otkrivaju senzacije i  dinamiku Sigur Ros ili Islandjana u bližoj okolini, ili u rikverc slično=isto  intrigantan za već formirano Sigur Ros sledbeništvo koje je neko navukao na fotografije Twin Peaks. Ko to zna i  voli, nije mu potrebna dalja preporuka.



novembernezz_hapinezz



CAN – Bring Me Cofee Or Tea
ASH RA TEMPEL – Traummaschine
NEU – Leb’Wohl
THIS HEAT – The Fall Of Saigon
MINAMI DEUTSCH – Minami Deutsch
SWANS – She Loves Us!
THE COSMIC JOKERS – Galactic Joke
KING MIDAS SOUND/FENNESZ – Lighthouse Version
DONNACHA COSTELLO – Dry Retch
KODAGAIN – Boating In Autumn
PAUL QUINN  & THE INDEPENDENT GROUP – Punk Rock Hotel
RICHARD HAWLEY – Nothing Like A Friend
NEV COTTEE – When I Was Young
DAVID ACKLES – Road To Cairo
HUSKER DU – Flexible Flyer
LEYTON BUZZARDS – 19 & Mad
THE STRANGLERS – Go Buddy Go
TALKING HEADS – Artists Only
X RAY SPEX – Identity
ECHO AND THE BUNNYMEN – No Dark Things
DUM DUM GIRLS – Rimbaud Eyes
DIE GOLDENEN ZITRONEN – Der Investor
THE KNIFE – Bird
MOLLY NILLSSON – Happyness
LIAISONS DANGEREUSES – Peut Etre…Pas


























субота, 3. октобар 2015.

BENJAMIN FINGER – Motion Reverse (Shimmering Moods, 2015) Amorosa Sensitiva (Blue Tapes, X-Ray Records , 2015)









Hiperaktivni Norvežanin je za mesec dana izdao dva  albuma!!!, a prvi Motion Reverse je jedna od njegovih stilski uobličenijih, ne nužno i lakših celina za definisanje. Benjamin mi je rekao da je muziku na njemu samoprepoznao kao sleazy dub tehno i kroz promo materijal naglašavao uticaje Basic Channel i Seefeel. Po izboru bih dodao još jedan krak, a to su pažljivo selektirana Kranky izdanja. U kom god obliku se pojavila, Fingerova muzika ima patente kojih se ne odriče, samo se možebiti bolje skrivaju. Elektronika jeste naglašenija i fluidnija, a asocijacije koju proizvodi se kreću od muzike za neuroplastično animiranje dece i grananje sinapsi  do psihodeličnih aerobnih vežbi za sagledavanje kosmike!
Potonji Amorosa Sensitiva je sublimirana Finger estetika ubačena u centrifugu sa eksplicitnijim jazz nadevima. Album počinje elektroničkom pastoralnom hipnogogijom i iz nekih razloga me nagoni da preturam po albumima Alice Coltrane. Sve ostalo kad se sažme je smesa iracionalnog optimizma i slatke, zavodljive melanholije koja šeta od Harold Buddovih skeniranih pixel metronoma spejs piana, gitara kao majmunskog uma i do ranokrautovskih flauta koji rezoniraju u Kosmos.
Kako generalno posle svega opisati Fingera!?  Reče prijatelj poeta onomad - Gde se kriju ti motori!?  I to je to.