Pre
svega, krenulo je od kraut knjige Davida
Stubbsa koju sam progutao (Future
Days: Krautrock and the Building of Modern Germany), onda u ognju
iščitao Juliana Copea (Krautrocksampler); jedan je analitičar
i fan, drugi muzičar i najpre fan, a oba su dodatno rasplamsavali plam - ako je
to ikako moguće. Kraut je za mene,
uz punk, najznačajnija stvar koja se
desila u muzici, nešto što najbolje kultiviše napor da se prevare
najrepresivnije sile u društvu. Nesumnjivo, uz poželjnu nepromišljenost koja
ide do kontradikcije. Elem, sa slova sam dodatno opteretio oči i iz
arhiviranog vrta uživanja dohvatio dokumentarce i video zapise. Za
krešendo sam preslušao najmanje dva tuceta albuma i septembar se pretvorio
u kraut septembar koji sam zbogradi kosmičke protivteže zatvorio
najzanimljivijim novim albumima. Naravno, inspirisanim krautom. To su germanijski fluid majsteri Camera, japanske boginje ritma Nisennenmondai i čileanski kraut rikošet
psihodeličari Föllakzoid. Kako
to biva, baš tada sam na bandcampu
naleteo na album benda Minami Deutsch.
Bez predznanja, ali me je ime asiciralo na Deutsch
Nepal, što je naslov jedne Amon Düül II pesme I bez oklevanja klik u momentu!! Ono sto sam
cuo je ove Japance (opet!) smestilo
izmedju Camera i Nisennenmondai zbog Neu motorike i Can psihodelije,
što se očituje u Futsi Ni Ikirenai
koja zvuči kao pastis Loop-ovoj
Mother Sky, koja je opet Can cover. Ili Sunset, Sunset koja levitirajuće asocira na vožnju autoputem i vizuelizuje
session gde Camera obradjuju Nisennenmondai i netom dozvoljavaju da
im Föllakzoid jammuju preko matrice.
Укупно приказа странице
среда, 4. новембар 2015.
субота, 24. октобар 2015.
Anne Garner – Be Life ( Slowcraft /Unperceived Records 2015 )
Albumi
Engleskinje Anne Garner se opisuju kao vešto smišljene, delikatne I (u dobroj
volji ) uzdržane akustične i/li poluelektroničke intime. Ima ih nekoliko
iza sebe, ali ultimativni Be Life (
u saradnji sa Jamesom Murrayem, koji
je na policu upravo izneo novi , intrigantni album The Sea In The Sky) je vrlo izbalansirana, ujednačena
igrarija, nekako najviše po mom ukusu. I ima sve uslove da postane jedna od
prepoznatih ploča, što je uvek posebnost za svakoga ko želi da bude više od
prosečnog konzumenta. Utisci su se menjali kroz preslušavanja, ali dva su
se izdvojila. Da je franšiza This Mortal
Coil i dalje živela, deo pesama bi mogao da zamislim, recimo na petom
delu. Ostatak bi bio idealan za fanove serijala Twin Peaks koji otkrivaju senzacije i dinamiku Sigur Ros ili Islandjana u bližoj okolini, ili u rikverc slično=isto
intrigantan za već formirano Sigur Ros
sledbeništvo koje je neko navukao na fotografije Twin Peaks. Ko to zna i voli, nije mu potrebna dalja
preporuka.
novembernezz_hapinezz
CAN – Bring Me Cofee
Or Tea
ASH RA TEMPEL –
Traummaschine
NEU – Leb’Wohl
THIS HEAT – The Fall
Of Saigon
MINAMI DEUTSCH –
Minami Deutsch
SWANS – She Loves Us!
THE COSMIC JOKERS –
Galactic Joke
KING MIDAS
SOUND/FENNESZ – Lighthouse Version
DONNACHA COSTELLO –
Dry Retch
KODAGAIN – Boating In
Autumn
PAUL QUINN & THE INDEPENDENT GROUP – Punk Rock Hotel
RICHARD HAWLEY –
Nothing Like A Friend
NEV COTTEE – When I
Was Young
DAVID ACKLES – Road
To Cairo
HUSKER DU – Flexible
Flyer
LEYTON BUZZARDS – 19
& Mad
THE STRANGLERS – Go
Buddy Go
TALKING HEADS –
Artists Only
X RAY SPEX – Identity
ECHO AND THE BUNNYMEN
– No Dark Things
DUM DUM GIRLS –
Rimbaud Eyes
DIE GOLDENEN ZITRONEN
– Der Investor
THE KNIFE – Bird
MOLLY NILLSSON –
Happyness
LIAISONS DANGEREUSES
– Peut Etre…Pas
понедељак, 12. октобар 2015.
субота, 3. октобар 2015.
BENJAMIN FINGER – Motion Reverse (Shimmering Moods, 2015) Amorosa Sensitiva (Blue Tapes, X-Ray Records , 2015)
Hiperaktivni
Norvežanin je za mesec dana izdao dva
albuma!!!, a prvi Motion Reverse
je jedna od njegovih stilski uobličenijih, ne nužno i lakših celina za
definisanje. Benjamin mi je rekao da
je muziku na njemu samoprepoznao kao sleazy dub tehno i kroz promo materijal
naglašavao uticaje Basic Channel i Seefeel. Po izboru bih dodao još jedan
krak, a to su pažljivo selektirana Kranky
izdanja. U kom god obliku se pojavila, Fingerova
muzika ima patente kojih se ne odriče, samo se možebiti bolje skrivaju.
Elektronika jeste naglašenija i fluidnija, a asocijacije koju proizvodi se
kreću od muzike za neuroplastično animiranje dece i grananje sinapsi do
psihodeličnih aerobnih vežbi za sagledavanje kosmike!
Potonji
Amorosa Sensitiva je sublimirana Finger estetika ubačena u centrifugu sa
eksplicitnijim jazz nadevima. Album počinje elektroničkom pastoralnom
hipnogogijom i iz nekih razloga me nagoni da preturam po albumima Alice Coltrane. Sve ostalo kad se sažme
je smesa iracionalnog optimizma i slatke, zavodljive melanholije koja šeta od Harold Buddovih skeniranih pixel
metronoma spejs piana, gitara kao majmunskog uma i do ranokrautovskih flauta
koji rezoniraju u Kosmos.
Kako
generalno posle svega opisati Fingera!?
Reče prijatelj poeta onomad - Gde se kriju ti motori!? I to je to.
Пријавите се на:
Постови (Atom)



