Obozavam sinhronicitete. Nesto sam citao i neko se bavio van punk
aktivnostima i sklonostima Petea Shelleya iz Buzzcoks i posle par minuta sam
otvorio sajt ( nisam ga ranije posecivao!) gde sam saznao da se tamo prodaje
knjiga upravo o Peteu Shelleyu. Tu nema razmisljanja, samo vizitiranje
budjelara i revizija finansijske konstrukcije,akrobacije i amputiranje nekih
tada vec sekundarnih potreba i posle par dana grebao sam noktima artiju-volim
taj zvuk i osecaj, to je jedan od rituala kada je stampa u pitanju.
Buzzcocks su generalno jedan od mojih najdrazih sastava, a njihova prva tri
albuma neka od omiljenih mesta za boravljenje tokom odrastanja. Nema tu
tajne,najviseje pustan Love Bites za koga nemam reci da ga dovoljno nahvalim, a
na njemu je moj favorit Sixteen Again. Secam se da sam dok sam cekao plocu iz
Engleske ( cuveni Cob Records, instant sifra za nas koji koracamo kroz muziku
vec dugo) na kaseti imao ovu pesmu snimljenu na nekoj od emisija Slobe
Konjevica ( Vibracije ili Parada Albuma?) sa usnimljenim njegovim glasom kako
odjavljuje pesmu. Kao da je bilo pre par dana!. Vracao sam je nebrojeno puta.
Shelley u knjizi o svakoj pesmi prica posebno, ali ono sto je meni zanimljivo je
njegovo uporno spominjanje Martina Rushenta kao producenta i srodnu dusu (zove
ga cak i petim Buzcocksom) i slobodom koju su uspeli da izbore kod velike
etikete (United Artists) i u tom kontekstu je kao cimere sa etikete spominjao
The Stranglers. Rushent je radio i sa The Stranglers kao producent. Po prvi
put, mada i posle toliko vremena znam svaku sekundu pesme, sam primetio neke
slicne elemente izmedju ove pesme i zvuka The Stranglersa.
Sixteen Again , nije nekakva pesma , vec sonicni oblak koji je kao neki
mocni duh tog doba izleteo iz zvucnika I usisao me, dok su Buzzcocks pevali o kultnih
16 koje su nekako bile i ostale opste mesto raskrsca. Shelley je u knjizi rekao
par reci, prosto je preleteo preko nje, samo je spomenuo da je Sixteen Again
mogla da bude singl umesto Ever Fallen In Love. Tako da neki oreol misterioznosti,
kako je uopste taj mladalacki duh tako volsebno prenesen u rilne i nekako mi je
sve postalo jos bliskije i milije posle toliko decenija, kao da smo i tad Iisad
bliski prijatelji, i da ce tako ostati zauvek. Mnogi ce razumeti to.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.