Укупно приказа странице

петак, 13. новембар 2026.

(NeVroPart1&2) Big Red – Big Sur (Big Red 2026)


Anahrona ploča i za neka davna vremena kada su žanrovi odredjivali i potvrdjivali podobnost, a pogotovu sada kada ih ima toliko puno da su maltene obesmišljeni.

Prepoznaju se ovde naravno neki post punk koreni koji su se razmileli na razne strane, ali ovo jeste punokrvna, beskompromisna rok ploča koja vremenom sklanja sve inhibitore i (p)ostaje čista nepatvorena emocija koja na kraju ponosno pobedjuje, ako je njima to uopšte važno (tiraž od 100 primeraka).

Prva asocijacija mi je bila na odrastanje i odlaske na gitarijade i gomile zaboravljivih,da ne kažem besmislenih bandova, a onda se pojave neki ljudi koji odsviraju svoje bez ikakve zainteresovanosti za publiku, ali sa željom da kroz svoju svirku sebe učine boljim i srećnim i ispunjenim za taj i za sve ostale trenutke i ostave nas u nekoj zbunjenosti. E, Big Red su ti ljudi i taj band.

Emocije su ovde najvažnija stvar. Lider banda (klasičan rok trio je u pitanju, jos jedna za današnje vreme anahrona stvar-a tu je često gitarista i pevač lider) Joseph Scarisbrick inače u svoje “regularno” vreme član banda The Orchestra (For Now) iz Londona koji je sasvim suprotan od ovoga - kolektiv koji ide i do kompleksnije prezentacije u odnosu na Big Red.

U momentima Joseph afekcijom podseća na Thoma Yorkea iz Radiohead, ali uz to njegova vokalna ekspresija ide od vintage rocka, pub rock, punka, post punka,a svirka je u stopu prati. Ima čak neki prog hard element u koje bi se Radiohead uputili sa svojom kompletnom opremom ( a ja ne krijem šta mislim o Radiohead, mada mi ovde ta ascocijacija prija) ili recimo na tvrdoglavo odbijanje Afghan Whigs da se povinuju pravilima žanra, mada su mogli da keširaju na tome. Grunge je tad tiltovao dolare. Nekima!

Moram da priznam da mi prija ovakva ploča u mora artificijelnih, plastičnih,sterilnih i do zla boga unjkavih indie bandova. Svako slušanje vuče za rukav da se slučajno ne okrenete i ostavite ovu ploču na pola,vec da u njoj nadjete deo sebe koji je možebiti negde na putu slučajno ispao ili namerno ostavljen.Ovakvi albumi služe za to.

Ako bih nekome u jednoj pesmi predstavio album izabrao bih Lost (And Found)koja u sebi ima nekoliko pesama i mislim da je i band posebno nju akcentovo ostavivši je za kraj kao svojevsrnu katarzu kompletne ploce.. nije najtipicnija, ali kaže da se od šapata do vriska sve nalazi u ovim rilnama.

https://bigredband.bandcamp.com/album/big-sur







Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.