Onomad
sam gledao Morriconea u nekom dokumentarcu o upotrebi filmske
muzike i sinhronicitet je zavrteo točak. U šarenom časopisu sam naleteo na dve
strane teksta o genijalnom Rimljaninu, pisaniju em očito ukradenom od nekuda,
em totalno neadekvatnom profilu gazete. Nakon par dana me je poznanik još iz
osnovne škole u autobusu navalentno I pored slušalica - koje su mi (neuspešno)
služile  kao poslednja linija otpora  - zapitkivao o muzici iz
filma Misija. Da ne kažem kako sam prepoznavao  poznate teme
u  džinglovima, tv reportažama etc..
I
onda odjedared iskoči  novi singl italijanskog psycho spaghetti
dua Heroin In Tahiti koje pamtim po mentalnom surfu i
split izdanjima sa Ensemble Economique.  Nije me iznenadio
sadržaj, (meni bar) muzički povezan sa Morriconeom, ali  je
tek kasnije postalo jasno da je to samo intermezzo pred poslednji korak na putu
ka otelotvorenju i telesnosti morikonizma. Kako god, Heroin in Tahiti 
sa dve numere je čulni tonik za ovo možebiti leto. Alo strana
me je (odmah) podsetila na čuveni Orbital singl Box,
i sve je zvučalo kao da je lično  Moriccone sve 
usporio i prilagodio nekom filmu o spiritualno-psihotičnom Jamesu Bondu. Peplum strana
je polu-elektronična  hipnogogična psihomentalija, koju
bi Grails potpisivali da  nisu iz Amerike i da su 
odrasli u dosluhu uz rimska leta na filmovima Viskontija .
 https://www.youtube.com/watch?v=k3L7SmHvJ04
Ali,
sva ta zavrzlama oko Moricconea je morala negde da ode u
egzaltiranost.  Stigao je mejl od bicikliste koju je produžio  letnju
etapu za krug i najavio na uvid svoju  letnju obradu Moricconea.
Ništa logičnije nego da u leto kada je Italijan posle ko zna koliko leta
premerio po svojim pravilima Tour De France (Vincenzo NIballi), i sam Moriccone  (
OK!!
JASNO JE !  Roll Over Morricone
 https://www.youtube.com/watch?v=cMXkNisx9cY


 
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.