Za svoj debi na
velikoj major etiketi Boy Harsher su rešili da zavedu publiku (navescu one prve
koji mi padnu na pamet) Comsat Angels ( u tranziciji posle prva tri albuma) ili
Modern English (u tranziciji posle prva dva), čak i Icehouse. Najvise onu New Order/a naglaskom na bas u nekoj EBM konstelaciji. Ploča koja je izronila u osamdesetim.
Verovatno da bi ih tada dočekao sa dodatnim oprezom i dizanjem obrve pri preslušavanju
( tada bi mi ovakav zvuk bio mekši od onog poželjnog) da bi se posvetio ploči,
ali srećom vreme menja neke stvari i sada mi ovo prija i diže energiju. Tako bi
je opisao prijatelju, onako,bez puno razmišljanja ,onom koji sve ove bandove
zna, a recimo nije slušao Boy Harsher. Pojednostavljeno u odnosu na njihov
katalog, ali mislim I dovoljno za ovaj album. Kasnije će utisci da se samoumnožavaju i granaju.
Get Mean mi više prija
od coldwave epoleta koje su im nasivali ( o ukusima…)i nema ovde ničega
banalnog, naprotiv oni su ovu retro-ceremoniju shvatili ozbiljno I predano. Materijal
je kompaktan, klizi ujednačeno bez ikakvih amplituda. Pesme su kao rikošet koji
poskakuje sa jednog mesta ka onom daljem bez ikakve zadrške. Dakle, gitare,
bas, sintisajzeri savršeno adekvatno producentski rasporedjeni uz generalno
uptempo raspoloženje za svakoga ko voli ovakvu muziku. Jedno od vedrijih
izdanja koje me je obradovalo u skorije vreme.
https://boyharsher.bandcamp.com/album/get-mean
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.