Укупно приказа странице

четвртак, 30. јул 2026.

(nevrorecovery) For Breakfast- Longer Than Spring (Samostalno Izdanje 2026)


 

Slučajan odabir, omot mi je izgledao kao za band koji ne mari šta će ko da misli, pa sam pročitao par recenzija. činjenica da je recenzent poredio njihovu muziku sa bandovima kao što su Sigur Ros ili recimo Steveom Reichom me je poćerala dalje uz planinu do njihovog Bandcampa gde je poredjenje išlo i do Do Make Say Think, Talk Talk, Bardo Pondo pa sve do folk legendi Pentangle i to je samo izrodilo zapovest da ovo mora da se proveri. Moj doušnik preko par granica mi je nakon razmene informacija rekao da je iz njegove Wire agende album na čekanju za proveru. Proces je mogao da počne!

Zaključak je sledeci - ultra zanimljiva muzika skupine koja je pod uticajem svega i svačega, ali se takodje vidi da ih interesuje da sve to bude na kraju njihova vizija i da je to na prvom mestu. Na nekim mestima zvuče skoro kao u tehnikoloru (naslovna numera), negde su poprilično hermetično zavodljivi i ne odstupaju od toga. U postavi su i flauta  saksofon ima i klarineta ( sekciju zovu Borkestra) i ko zna čega još, image je najbliži onom principu ”baš nas briga”, ali ne napadni i ekscentrični.

Nazad na muziku - ima krešenda, dopadljivih pasaža koji dodiruju prog rock i imam utisak da bi bili još slobodniji da su samo poželili. Ukratko, sjajna ploča za istraživanje i uživanje. Nema potrebe da kažem da ovo nije album za instantno slušanje, mada mi se odmah dopao, vec za dugotrajno prevrtanje, zagledanje, a ti su najbolji. U mladosti sam imao otpor prema albumima koji su recimo odskakali od žanrova, sad tek vidim koliko su ti bandovi bili muzički prozorljivi I pametni. Zato bih recimo mogao da preporučim ljduima koji su slusali Haustor ili Lačni Franz (kod nas) ili u britanskom nju vejvu neke slobodnije bandove koji su odbacivali punk kostime, ali i štovali britansku art scenu koju je Virgin gurao pre punka, Opet, naslovna stvar zvuči kao da su Tarnation ili Walkabouts iz ruralne Engleske. Što ih gura u najrazličitija nabrajanja, a nema ni vremena ni potrebe.

Inače band je iz Londona, predvodi ih pevačica Maya Harrison koja se dugo borila sa bolešću i to ju je očito osnažilo (zena peva iz grla svom snagom, onom suptilnom snagom) da se upusti u beskompromisno angažovanje oko muzike, očito je da uživa u svemu ovome. Proverio sam žive snimlke i stvarno bih voleo da ih vidim uživo, da sam u prilici. Ako bih neki album uvrstio u art-rock sekciju to bi bio ovaj! Ovogodišnja lista favorita se širi-pored Seefeel i Boards of Canada, tu su sada i For Breakfast

 

https://forbreakfast.bandcamp.com/album/longer-than-spring









Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.