Najnoviji The Young Gods u očekivano standardno zadovoljava,. Na linijii
kao i uvek, bez ulagivanja glavnim strujama, potencijalom (alternativnih)trend
setera kojem na sreću nisu poklekli. Opet, mogli bi na top liste bez ikakvih
problema, samo da hoće. Barem je (moj) utisak uvek bio takav, a muzika je bila
ne tako retko na granici invencije!
Izabrao sam Blackwater ( koji me podseća na Loopov Collision par decenija
kasnije sa svom tehnologijom) kao svojevrsno samopropitivanje koliko se raspoznajemo
u epohama rok glazbe , tamo od šezdesetih, sedamdesetih pa sve do današnjih
dana kada samosvesniji i zanimljiviji (i ishajpovanni) umetnici obilato koriste
zaostavštinu svih žanrova da bi tvorili nešto svoje, ali to najčešće ispadne
nakaradno sa trajanjem i sećanjem do prvog sledećeg pokusaja koji se pretvara u
skipovanje. Young Gods neće nikada doseći takvu sudbinu, egzemplar su čestitosti i kreativnosti.
The Young Gods kao band (bez gitariste i basiste!!) koji koriste dostupnu tehniku,
zvuče organskije od svih tih plastičnih bandova, ni za jotu entuzijazam nije
manji, u glasu se oseti ista volja za gibanjem, pomeranjem, nema tu obaranja
nosa, niti sličnih deprimirajućih sekvenci. Od Doorsa, preko EBM uticaja, do
Ministry uzora I grunge cifranja The Young Gods su The Young Gods, sa unikatnim
zvukom. Nema potreba da objašnjavam.Ali, recimo ako ste voleli TV Sky, ovo je neočekivani
repete sa nekim novim začinom i novim obogaćenim suplementima. Sintetika ali
miluje kao pamuk, ako me razumete,
https://theyounggods.bandcamp.com/track/blackwater
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.