Укупно приказа странице

петак, 29. септембар 2017.

RETRO : Dirty Three - Cinder (Bella Union, 2005)


Warren Ellis, Mick Turner I Jim White i malo proširena ekipa su se sa svojih kontinenata skupili i napravili ploču, mrgodnu i melanholičnu. Umesto dužih komada, izabrali su skice, nešto što bi i Mogwai rado svirali, ako bi ih sponzori čepića za uši napustili. Umesto razrađenih misli, ovo su nagoveštaji koje autori sebi nabacuju.


Ono posebno zanimljivo su "saradnje". Dok je Sally Timms (Mekons) svojim "ahhtanjem" u "Feral" jedan od instrumenata, Cat Power je i koautor u "Great Waves”. Od cameo zamisli, postala je jedan od znakova ploče. Ipak za mene je Zither Player jedan od vrhunaca ploče. Warren Ellis se godinama kune u Lajka Felixa i otvoreno priča o tome kako se u trenucima (ne)inspiracije služi trikom da preslušava Lajkove ploče i "nalazi" iskorak, pa je onda odabrao segment jedne njegove kompozicije i potpisao našeg gospodina. 


Ova ploča se iz malog pepela (cinder), može odjedared kao Cinder(ella) pretvoriti u raskošni vatromet. Sačekajte zato svoju ponoć.























среда, 27. септембар 2017.

Hannu Karjalainen - A Handful Of Dust Is A Desert ‎( Karaoke Kalk 2017 )





Hannu Karjalainen, magičar iz Finske se osim muzike bavi i vizuelnim umetnostima i zato se možebiti stalno menjaju slike dok zvuk klizi. Ako bih se vodio osećajima koje (mi) stvara njegova muzika bez puno analize, kazao bih da se desi da HK hoda istim ulicama kao i omiljeni Gunter Schlzienz; nije nephodno da idu istim stranama i pravcima. A kada se u sumrak umori korak ,tu se negde odozgore jave Boards Of Canada

Bajkovito. Opseno. Gušt. Modlica za sanjarenje.

Etikete govore nekad više od promo materijala. I tu je kredibilian, snimao je za etiketu ambijentalca i bubnjara Slowdivea Simona Scotta (Isan, Machinefanriek,Autistici, Kane Ikin..), a sada se njime hvali Karaoke Kalk ( Ritornell,Dakota Suite, Pluramon, Haushcka ..)







понедељак, 25. септембар 2017.

Östro 430 ‎– Durch Dick & Dünn (Schallmauer 12”, 1981)



Jedno od razdraganijih internet otkrića u istraživanju muzike u rikverc je nemačka ženska četvorka iz Düsseldorfa. Tamo sa početka osamdesetih prošlog veka su četiri studentkinje medicine odlučile da naprave bend ( Östro 430 ) i debitovale su na kompilaciji etikete Schallmauer. Ista kuća je objavila njihovu kompletnu i kratku diskografsku karijeru od tri izdanja ( singl, EP i album ).

Izvesno ono najvažnije je da Östro 430 na Durch Dick & Dünn zvuče kao Boye u tranziciji izmedju "starih Boya" i Boya koje je producirao Koja. Uz saksofon.













петак, 22. септембар 2017.

Hayden Pedigo – 4VR (Bandcamp 2017 )





Hayden Pedigo je sin baptističkog svešenika iz Teksasa, u muzičkom odrastanju su na njega uticali John Fahey i Basho podjednako kao i kraut rok.

Ovaj (fraj) bandcamp uradak ima ukupno nešto preko tri minuta muzike, ali nijedan trud nije uzaludan. Ovaj trud je zahvalnica Viniju Rilleyu i njegovom čedu Durutti Column. Ko nije slušao DC mnogo je propustio, ako sada krene prepoznaće od toga, mnogo štošta u danasnjoj muzici. Da ne spominjem da su Riley i DC inicijalni deo Factory kontigenta koji je uticao i na mnoga odrastanja, ne u meri koje zaslužuje.

4VR traje kratko da bi se nesto više o Haydenu zaključilo, ali ako se stavi na ripit moze da opravi (muzak) mantru koja čini nešto lepo i spokojno za neko vreme.

субота, 16. септембар 2017.

The Fall – New Facts Emerge ( Cherry Red 2017 )



Erazmo Roterdamski je rekao da ludost (p)odr(a)žava mladost, ne znam kako bi se MES Mančesterski postavio ka tome i sta bi rekao, mnogi bi ga glede pogleda na karijeru The Fall i stručnjaka za ludilo pitali za mišljenje.

Na kraju nebitno kako ga ko doživljava, uvek ima ušiju koji će da preslušaju ono sto izlazi iz usta ovog Zaratustre iz paba.

Novi album The Fall je možebiti malo veća enigma od nekih ranijih ili se možda samo digla fama oko toga?! Kako god, dobrodošla stvar za njih.

New Facts Emerge me je podsetio na fazu Obojenog Programa koja se očitovala natečenim gitarama i uslovno rečeno metalik zvukovima. Primetio sam i Banshees gitare propuštene kroz agregate Formule 1.

Zatim servirah prijatelju i korektoru koji je jednom probao u Germaniji da ujede M.E.S za cevanicu i  zamalo od dotičnog glavom pazario cokulu ! -“Pa ovo je M.E.S solo album”.
 
On je uspešno reternirao – “Kako znaš sta bi bio M.E.S solo album?”.

Opet ja, najsigurnije u aut - “Nemam pojma, tako sam pomislio”.

Čuh i psycho/rockabilly. Neki fan je negde to nazvao Fall-a-billy. Sigurno izraz od ranije, koji nisam znao. 

Elem, pravi The Fall, neki razočarani, neki mudroseru, neki ne tako daleko od ekstaze.Ne poredim ga sa Dragnet ili Live At The Witch Trails ili This Nation ili The Real New Fall LP Formerly 'Country On The Click' niti sa onim prethodnim, ali ko zna šta će ko i na koji način da prica za trijes ili četres godina.

Meni se album svidja.