Укупно приказа странице

уторак, 28. октобар 2014.

Benjamin Finger – Mood Chaser (Digitalis, cassette 2014)

Definisati Benjamina Fingera i njegov muzički izraz je zabavan, ali ne i  jedan od lakših poslova. Enigmatičan? Žanrovski promiskuitetan? Eklektičan? Da, ali sve su to nepotpuni termini koji igraju na sigurno i distancirani su od živahnih reakcija koje njegove ploče provociraju. Na albumima koje prilično često i brzo izbacuje, Finger marljivo u detalje sprovodi svoju volju punu elektronikeneoklasicizmaambijenta I field recordingsa. Nekad svega toga ima i na jednoj ploči. Ne mogu iz glave da se setim da li toga svezajedno ima i u zasebnim pesmama? Možebiti!
Čak i kada radi nešto blisko ikakvoj definiciji, uvek je to pored glavne struje sa nekakvom distorziranom slikom. Naravno, ništa u tim poduhvatima nije neprohodno, napadno zagušujuce i tegobno za slušanje. Njegov rad ima privlačnu jurodivost i vedru energiju koja prija i u razmeni različitih raspoloženja.
Dakle, Benjamin Finger  ima puno pravo da novi album nazove Mood Chaser! Nego šta! I zbog legata i zbog sadržaja novog albuma. Opet za novu etiketu, ovaj put je to kultna američka Digitalis za koju sluša sjajni Brad Rose (Charlatan, North Sea, Altar Eagle…  koji se uz diskografsko kasetno mecenarstvo ovde pobrinuo i za artwork. Mood Chaser, zbog pojačanog dejstva potenciometra za elektroniku ume da podseti na matični Fingerov bend Beneva Vs.Clark Nova, čak  podjednakije u odnosu na dosadašnje  Fingerove solo albume. Celina daje utisak jednog izvrnutog  DJ seta koji je Finger upriličio na bleštavom horizontu sa koga puca pogled na hipnogogiju. Do koje se može opuštajuće terasasto i kroz kaskade, ali se uvek  i može odustati od nje. Shodno ličnom vademecumu, još jedan ultrazabavan BF muzički norveški sto, pun sirove hrane i vitamina.


петак, 24. октобар 2014.

The Limiñanas "I've Got Trouble In Mind: 7”s and Rare Stuff 2009/2014" ( Trouble in Mind 2014 )

Sve su prilike da su mi do pre neki dan The Limiñanas bili prilično nepoznati. Verovatno sam se zato posle par pesama zapitao – zašto nemaju makar hiljaditi deo popularnosti koje imaju White Stripes? A par (kompletnih) preslušavanja  kasnije sam na tome bio više nego zahvalan. Njihove pesme se neće urlati kao tupasti samoglasnik u pijanim raspoloženjima na kapitalističko-realističkim panadjurima kao onaj pod šatrama Oktoberfesta  i na tribinama zatečenim improvizovanim huliganima. Ali, ako apstrahujemo beskrupuloznu ujedinjenu propagandu snaga muzičke kritike i muzičke produkcije, stvar je klinički kristalno jasna!

The Limiñanas mišljenje je po formi uredno. Orijentisani su u svim pravcima. Pažnja usmerena na sadržaje od značaja. Pamćenje za starije i nove (muzičke) dogadjaje nekompromitovano. Uz to, pažljivim izborom uticaja i inkorporiranjem istih u realizaciju, ovaj francuski bračni par je ispoljio adekvatnu i nadahnutu saradljivost (slušanost) sa odabranom publikom.

Najzad, najlakše je reći da ovaj duo u sebi sadrži mnogo toga što bi bez problema privuklo fanove bili to mamci poput Sergea Gainsbourga ili Benjamina Schoosa, možebiti redom b(r)endovi od Velvet UndergroundSuicide, preko  Spacemen 3 do Fuzztones… (nek svako ponešto doda). Plus što to mogu obradama da zaintrigiraju i fanove Beach Boys (I Know There’s Answer), The Troggs (Tu es a moi) i/li Jaya Reatarda  (An Ugly Death). No, zbirno je to sve samo nekoliko zaustavnih mesta na šarmantnom i na momente vrtoglavom putu estetike koji su zacrtali. I pored sve  razudjenosti (ovo je kompilacija singlica I rariteta) poseban kvalitet je da sve zvuči homogeno i bez ikakvog propadanja u ritmu i dinamici. I zato ih biram, djuture sa ostalim im izdanjima, kao dogrevanje za nastupajuću zimu.











 

november inclosed mix



01. CAMERA – Synchron
02. MAMMUTH – Blodberg
03. SONIC YOUTH – Becuz
04. DISCIPLINA KICME – Nemoj!
05. BAMBI MOLESTERS – Chaotica
06. BARRY ADAMSON – The Man With The Golden Arm
07. JOY DIVISION – Komakino
08. THE CREATURES – Icehouse
09. BERNARD HERMANN – Vertigo, Prelude And Rooftop
10. JON BROOKS– Pond 1
11. FENNESZ – Rivers Of Sand
12. CLOCK DVA – The Reign
13. JOHN FOXX – Crash Course
14. LOOP – Mother Sky
15. NICK CAVE AND THE BAD SEEDS – Avalanche
16. SIOUXSIE AND THE BANSHEES – Trust In Me
17. THE DAMNED – Alone Again Or
18. COCKNEY REBEL – Make Me Smile
19 RED HOUSE PAINTERS – Summer Dress
20. BITCHIN BAJAS – Bueu
21. ANJOU – Inclosed
22. THE FALL– Eat Y’self Fitter
23. OBOJENI PROGRAM – Plafu
24. THE STRANGLERS – Toiler On The Sea
25. BARRY ADAMSON – Suck In The Honey Of Love














































среда, 22. октобар 2014.

David Sylvian - When Loud Weather Buffeted Naoshima (Samadhisound 2007)









Kao udaljeni eho najave i svojevrsne audio potpore "The World Is Everything Tour", čiji smo mali  deo i mi bili, David Sylvian je rešio da u javnost kao limitirano i ekskluzivno (mail-order) izdanje preko svoje Samadhisound etikete iznese 70 minutnu kompoziciju "When Loud Weather Buffeted Naoshima". U pitanju je deo instalacije NAOSHIMA STANDARD 2 priređene za Naoshima Fukutake Art Museum Foundation i održane od oktobra 2006. do aprila 2007. Kraj godine ga je promovisao i u integralni deo stalne postavke. Razlika između tada prezentovanog dela i ovog dostupnog i izvan galerijskog prostora je priključenije takozvanih field recordings koje je Sylvian naknadno usnimio u gradu Honmura, ostrvo Naoshima u Japanu. 

Ambijenti, da ne govorim o field recordings,  za konzumiranje mogu nekome da budu majka, nekom maćeha, pa preporuka ili odvraćanje ide u tom pravcu. Sylvian se već oprobao u dugim ambijentalnim komadima. Prvo sa Holgerom Czukayem, zatim i Approaching The Silence ( u vrhu najdražih Sylvianovih izdanja), ali, bez sve šale, ovo ide  nekoliko koraka dalje. Dakle, za one koje vole i ambijent i da uz to osluškuju i naziru šta se krije iza "izlaska na teren" ovo je poslanica iz akcidentalnog okružujućeg zvukovnog raja, za one druge teško da ovo može da bude iskorak u upuštanje u audio avanturu. Hipnotički, hipnogogički i surovo asketsko-opijajući miks zvukova, glasova, tišine i praznine i nagoveštaj bilo čega su dovoljni, i samostalno jaki da se konzumiranje ove kompozicije može po potrebi izmestiti u raznorazna okruženja, imaginativna ili stvarna. Statika ili motorika, svejedno. Uz dovoljno strpljenja (cenim da pasionirani Sylvianovi sledbenici već imaju dovoljno mašte), ova celina može doneti neverovatne momente i uzlete za ovakvoj muzici posvećene slušaoce. Možda je upravo i ta aktivnost pri slušanju i zahtev koji Sylvian postavlja pred slušaoce.

http://www.samadhisound.com/catalogue/david_sylvian_when_loud_weather_buffeted_naoshima.html

https://en.wikipedia.org/wiki/When_Loud_Weather_Buffeted_Naoshima

https://www.discogs.com/David-Sylvian-When-Loud-Weather-Buffeted-Naoshima/master/200933

https://www.youtube.com/watch?v=ETqqPx2Q9uw


недеља, 19. октобар 2014.

Camera – Remember When I Was Carbon Dioxide (Bureau B 2014 )










Camera - znani u Germaniji i  posebno  berlinskom distriktu kao Krautrock Gerila -  su 3 (drei) cool berlinska rok  frajera koji, ne samo da su slušali  Neu!  i Kraftwerk, nego su skoro i muzicirali  sa Michaelom Rotherom.


Šta i KakoGod  bilo, utvrdjivanje i definisanje čvršće, jasne I jedinstvene istine o tom periodu nemačke muzike, za njih nije ono najvažnije . i uz očite preuzete  strasti, nisu ničiji dvojnici. Ponašaju se kao da je tlo ekozone koje održavaju i iz koje ubiru  hranu u najmanju ruku polupropustljivo. Tako shvatam u njihovoj miksturi i  zrnca zemlje  new waveapost rockamath rocka, čak I presovane pupoljke riffova kojim bi T.Rex vozili svoje pesme



Najzad i opet, sve za hamburšku Bureau B etiketu koja čini da se na jednom mestu okupi mnogo  vrednog iz sedme decenije prošlog veka (samo neki - Karl Bartos, Cluster, Moebius, Roedelius, Faust.. ), osme  decenije prošlog veka (samo neki - Der PLan, Pyrolator, Gudrun Gut… ) i   sa staronovim snagama i aktuelnim kombinacijama (samo neki –  Tarwater, Schneider TM, Automat, Ziguri…  krenu u vaspostavljanje – nove starmale uzbudljive scene koja ima mnogo života da živi. Svaki dan.