Укупно приказа странице

четвртак, 27. јул 2017.

UFO Över Lappland - UFO Över Lappland (fluere tapes , 2016 )





UFO Över Lappland doživljavam kao skandinavske Föllakzoid kamarade. Švedski kozmičari & psihodelično – nariktani krauteri na debi kazeti vozaju obrasce slicno čileanskim skajgejzerima - koji eto sada remiksuju i Jima Jarmusha i stopiraju Jasona Piercea. Vožnja je možebiti najpreporučljivija bez smišljene destinacije. Motorika krene i uporno se klati uz temo & gruv ispred neke transcendencije ili majmunskog uma.Najvažnije za nas, ozbiljni su taman toliko da ne prestaju da budu zabavni.


среда, 19. јул 2017.

Danny Clay ‎– Stills ( IIKKI 2016 )





(Većina) trgovaca dronom, ambijentom i neoklasičnim obrascima larma i viče - gledaj me! slušaj me! Ne čudi da to amputira iracionalni momenat prepuštanja i od uzbudjenja napravi bokluk i bljuzgu.

Danny Clay, opet meni, ne ide u(z) tu kolonu,u špacirangu je tamo gde ih nema puno, ne zove i doziva; ako neko naleti i sretne ga, kao da razmeni koju lepu i utešnu reč. Opet možebiti moja percepcija, čovek voli društvo I ima tucet - dva respektabilnih kolaboracija . Ispod pisanija ima dovoljno linkova da pojasne saradnje, angažmane I etikete koje su imale plezir da ga ugoste.

Stills je takodje kolaboracija, internacionalna . Geografija kaze da je Danny Clay poreklom iz Ohaja, sa adresom u San Francisku, a Katrien De Blauwer iz Belgije. Belgijanka prilaže fotografije, Danny muziku. Nisam video puno od fotografija ( bandcamp me je upoznao sa izdanjem ), ali ne sumnjam i po onom sitnom da je kompletan dožvljaj jos izgledniji . Muzika je iznad čujnog, ali dovoljno jaka. Iz izmaglice je, a opet bistri bez ispomoći.

Stills je pilot izdanje za (etiketu) IIKKI, podetiketu čuvenije Eilean.


недеља, 16. јул 2017.

Denseland - Like likes Like (m=minimal 2013)



Jedna od ploča nalik knjigama koje se čitaju pred spavanje. Spusti se na pod, dok glava visi sa kreveta. Malo je takve lepote, a lakše se i zaspi, Nikakva šteta ako se i to (za)desi, strane idu na re/iščitavanje, a opet se indukovani snovi mogu na čudne načine izokretati.

Like likes Like je drugi album za Denseland (debi Chunk, 2008, Mosz) i nova avantura lige umetnika zavidne kilometraže i uzbudljivog izražavanja. Prvi utisak donosi David Moss, pevač i vitalni ritmičar intrigantne biografije koji osim pevanja u operi, silnih koncerata sa perkusijama i kojekakvim napravama,  upriličava hepeninge gde se svi goste idejama, a Moss ponekada igra ulogu birokrate koji u raznim komitetima polumeceniše mlade umetnike. Podjednako su tu i Hanno Leichtmann, koji se bavi ritmovima i elektronikom, bilo da ih nosa naokolo u svom prtljagu (Static, Groupshow...) ili ih primenjuje u konstelacijama i predstavama, i naposletku Hannes Strobl, basista koji dok zicama kontemplira i traži muziku u sebi, istovremeno radi i za pozorište i performanse. 

Transfer Deks otvara album i na ničijoj zemlji omeđuje prostor negde između parčića sa Until The End of the World saundtraka -----> Patti and Fred "Sonic" Smith ( It Takes Time.. ) i Can (Last Night Sleep). Uostalom, ceo album je imaginarno kombinovanje bendova/artista, mišića i poetike; prve misli su Suicide kao podrška preambijentalnom Brianu Enou, ili umašćeni i zakrečeniji i tromiji Depeche Mode kako prisluškuju razgovor Laurie Anderson i Lou Reeda. Posle pauze od nekoliko slušanja javlja se i Yello nastao u 21. veku, delom nagađajući u korespodenciji sa navedenim uticajima, na primer.