Suočavanje dva titana, dva giganta (Loscila i Englisha) koji vrše tandemski
pritisak da kroz beskonačno pulsiranje i kroz izabrane boje razumeju univerzum. Ja sam
izabrao ovu za koju veštacka inteligencija kaze ( citiram ) – “Magenta je
živopisna boja koja se definiše kao crvenkasto-ljubičasta ili purpurnocrvena,
smeštena između crvene i plave na točku boja.” Takav je i omot kolaboracije “Colours
of Air” iz 2023, nije to bilo tako davno, posle izolacije, svako je trazio način
da se iskoleba, iščupa, potrazi, pronadje i(li) vrati smisao, a proaktivnost
ovih umetnika kaze da je oni verovatno nisu ni gubili.
Sama numera je pulsno biranje za poziv u podsvest, mozda u onu univerzalnu,
sakrivenu ili zabranjenu da se jednom ponovo ne otkriju atrofirani alati za proširenje
psihe. Za one koji ne znaju Loscil je umetnik Iz Vancouvera, dok je Lawrence
English umetnik iz Australije, istovremeno i mecena preko svoje fantastične
Room 40 etikete.
Ceo album je nastao uz pomoć cevastih stoletnih organa smeštenih u Old Museumu
u Brizbejnu i uhvatio je nešto od te patine koja odredjuje pravila preslaze boje i mirise tamo. Ovaj dvojac se odlučio da pesme imaju nazive boja, ali to nikoga
da sprečava da u svom svetu svemu daju neki drugi smisao koji se na kraju uliva
u jedinstvenost koja nas na kraju sve čeka.
https://loscil.bandcamp.com/track/magenta
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.