Posle The Dears, opet Kanada, ovoga puta Edmonton,Alberta, a protagonista
je Mike James koji je sve što The Dears nisu. Produkcija je svedena, pravi lo-fi
biser koji se trudi na njemu dostupne načine da putnika namernika/slučajnika
navede da shvati muke/traume koje su ga ponukale da ovo snimi i javno se
ispovedi.
Opener ploče (Your Fake Emapthy) me je podsetila na Grouper i njene hipnagogičke
staze i bogaze do daljih iskušavanja i reciklirajućih izazova koje se bez ustručavanja
iznose i kojih James , možebiti I nesvesno želi da se otrese. Ima tu skrivenih mirnih mesta da se odahne, ali sve kratko traje - onda se mora dalje.
Kroz ploču buka je udaljeno distorzična kao da dolazi iz izmaglice, naslućuje
se više nego što je zaista blizu, za slušaoca. A James je im(a)o) vitalne
distorzije u takovoj meri da ga iznova uznemiri i zavrti točak Samsare!
Da ne bude zabune, ovo je odlična ploča-samo je stvar ukusa i raspoloženja
naletelog da li će se ovome prepustiti. Bolno jeste i za konzumenta ako mu
naklonost nije lažna, ali je svako ovakvo slušanje generalno terapeutski empatično i može i da pročisti dušu. Sam autor je, da ne pametujem mnogo tagovao izmedju
ostalog svoju tvorevinu i kao slowcore i kao noise-folk.
Ovo može da bude jedan od onih posebnih albuma, koje se ne puštaju često,
ali nude kao sto neki rekoše nekad- nepoznata zadovoljstva. Pa neka shvati ko
kako želi.
https://theexitbags.bandcamp.com/album/a-fear-of-open-water

Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.