često gledam koncerte Nikole Vranjkovića na Youtubeu i ne mogu da izaberem
najomiljeniju pesmu.To je sjajna stvar, uvek neka druga da šansu da se bude
zahvalan, mada su teme teške,često beznadežne, ali svi sve znamo o umetnosti..
Koncerti su nešto specijalno, fantastično pripremljeni i nikad ih nije dosta. Veronautiku
sam konačno nabavio pre neko vreme, nista ne opravdava toliko kašnjenje (ali
imam ga), ali se i pored preko gomile diskova, osećam nekako kompletnije.
Gitare, gitare, gitare-svaka od njih ima svoj jezik, udaraju gde treba ,deluju
kao da svaka svira svoju stvar,sve je savršeno i bezgrešno uklopljeno.
Neverovatno strpljenje I smirenje da se sve to tako posloži. Pade mi na pamet čuvena
izjava Siouxsie Sioux kada se obratila Johnu McGeochu “želim da gitara zvuči
kao da konj pada niz liticu”I ovaj odsvira baš tako! Tako i gitare zvuče u
pesmama Vranjkovića,samo što svako može da odabere svoju viziju, koja može,alii
ne mora da prati tekst i kontekst.
Ne bih da dužim, izabrao sam žešću stvar”Moraćeš da nauciš da živiš sa tim”
I to izvedbu iz nekadašnje emisije koja više ne postoji, a koja me vraća u odrastanje
kada sam upravo rokenrol zamišljao ovako. Gitare na sve strane, vraćanje pesme nebrojeno
puta, skakanje po sebi,sviranje air gitare i sve što ide uz to. Svaki pravi
ljubitelj muzike je prolazio ovo. Sećam se T.Rex, Slade, etc, etc…Mene licno podseća
na urgentnost čuvenog hita Babylon’s Burning neprežaljenih The Ruts, koji je
ostavljao bez daha u toj meri da ploču nisam mogao da pustim ponovo barem pola
minuta nakon poslednjeg tona dok ne dodjem do daha.Nadam se da još ima klinaca
koji tako slusaju ploče I ignorišu skipovanje!
https://nikolavranjkovic.bandcamp.com/track/mora-e-da-nau-i-da-ivi-sa-tim
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.