Castelebeat, naš
vrli prijatelj se iznova javlja sa onim što su sa ove strane okeana radili neki
dragi ljudi iz Labrador etikete pod raznoraznim imenima. Sav postojeći postpunk/new
wave legat osamdesetih on akrobatski izvrće da zvuči baš kao njegov opus posle
izvesnog vremena navikavanja i na volšeban način reciklira da uvek do nas sve stiže
taze i kao da se još uvek puši i dimi. Ono što je moj utisak, a zaista mislim
da se ne varam je da u njegovoj muzici ne tražim nostalgiju, nego ono što mi je
nekad davno možebiti promaklo ili jednostavno nisam uspeo da pravilno
percipiram, tako da svako opetovanje slušanja izgleda kao otpakivanje bolje prošlosti i čeprkanje po njoj ne bih li od
postojećih delova sklopio neku novu zvučnu igračku.
Ovde je
Castlebeat najbliži onome sto su New Order radili na Power, Corruption and Lies
ili The Cure na Head in The Door, tu počinje kontakt očima i nesumnjivo prija. razuzdana
razigranost koja u ovo doba pumpa besomučno krv te ide dalje kako Univerzum
toga doba ako se u njega danju ili noću zagledate nalaže i nebitno kakva je
aktivnosti, koje su vam godine, misli, navike-mišići koji i dalje nose telo neće da se ukisele,
mozak će jos uvek (dokazano) da klije zile i vijugei sinapse i mreže na sve strane i svi srećni i zadovoljni.
Barem na trenutke, a prolongiranje je uvek moguće!
I da još jednom
podsetim da se iza Castlebeat pseudonima krije Josh Hwang koji je odgovoran
za dragocenu etiketu Spirit Goth čija izdanja naravno preporučujem sa i bez
dejstva iracionalne vedrine čiji nastanak kod konzumenata sličnih meni , besomučno
produkuje!
/https://spiritgoth.com/products/sg87-castlebeat-castlebeat-ii
https://castlebeat.bandcamp.com/album/castlebeat-ii
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.