Australijski
bandovi uvek zvuče drugačije. Nisu u kasu za hajp, uporno guraju svoje vizije
ponekad i na uštrb (potencijalne) popularnosti. Body Type sa ovakvom lo-fi
indie pop/rock muzikom demonstrirajući snagu i samopouzdanje u ovakvom
ustrojstvu sigurno ne mogu da računaju na planetarnu popularnost, ali utisak je
na kraju dana, da ih prvenstveno interesuje da se prikažu na način koji one želea ako nešto mozebiti dodje,mislim da su spremne da to prihvate ovakve kakve
su. Da pojasnim, muzicki su potkovane, imaju izgled, ovde je sve na svom mestu,
ništa nije ovde polufabrikat i potencijal je takav da moze da se difuzno sire,
imaju iskustva (iskustva pobočnih projekata), ali se oseti kao vodilja
nepatvoreni entuzijazam iza svakog odsviranog tona,
Tall je punokrvna
indie ploča, sjajno odsvirana i adekvatno producirana (Stella Mozgawa koja je
radila Warpaint i Kim Gordon, izmedju ostalog) i na momente mi se čini da bih
mogao da ih uglavim izmedju Pixies i Breeders, I uvek bih pre posegao za njima
nego za recimo The Strokes ( u bilo kom izdanju), čak idu u prošlost i na
momente prizivaju Au Pairs ( a to nije mala stvar, a to su radile i na ranijim
izdanjima), ali kako god bilo, radi se o odličnom “malom” album po dosegu (bar za
sad), a opet ”velikom” za njihove ambicije i verovatno krugu ljudi koji ih
prati. Melodije su na ivici zavodljivosti, refreni idu još dalje u zaraznosti,
svirka je puna, jasna, konkretna i direktna I ovaj ženski kvartet iz Sydneya
nema čega da se stidi i usteze dodavanjem pare za vecu brzinu. Konačno jedna
prava indie ploca koja moze da se presluša bez skipovanja i to u bilo koje
dana, izjutra da brže zagreje telo i sve sisteme u njemu,, preko dana da ubrizga
dodatnu energiju, a uveče da sumiramo dan lepim osećajima. Nisam fan izvikanih
indie bandova, vise volim ove koji će ostati privilegija. Ali ću naravno širiti
glas o njima, ne verujem da će se pokvariti, a ako im donese parce malo veće
slave…!
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.