Sjajni Australijski band koji John Peel ne bi skidao sa svog
programa, da je kojim slučajem prisutan.
Kvartet iz Melbournea me je u deliću sekunde naterao da potražim
Undertonese, Saintse ili tako nešto za kasnije iz kolekcije, mada jesu Delivery
drugačiji. Imaju za razliku od njih i pretencioznijih zahvata, isto tako
uzbudljivih i malćice komplikovanih,kao i ovih bazičnijih. Tamo gde su
Undertones preživljavali svoje adolesscentske i ostale krize, Delivery prave provokaciju pojavom (imidzom bez imidza), veselošću i sveopštim
isticanjem, zvučno i vizuelno.
Od početka do kraja, rokerski punk, ako uopšte smem da se
tako izrazim, vozi kroz ploču. Nema predaha, udisaji za vise kiseonika u
organizmu su skoro prikriveni da drugi ne primete, a nema se ni vremena. Refreni
(ili ono što bi trebalo da to bude) ponekada izgledaju kao dovikivanje izmedju članova
benda koji izgledaju kao starija ekipa sa dečijeg igrališta koja gluvari, i kada se pokrenu krene ploča čudom se čudim,
ne samo kako ovi ljudi koji na prvi pogled na haju ni za šta sem zabave, ovako
sviraju, već da i uopšte znaju za ovakav zvuk. Tek je Januar,a Velika Sila ( Force Majeure) je u svim
zamislivim kombinacijama za iznenadjenje godine.
Očito lični propust što sam propustio prvi album, pošto sam
našao podatak da je Henry Rollins puštao u celosti debi album u svojim
programima i tako namamio sadašnju etiketu (Heavenly) da ih potpiše. Nostalgično
sa pogledom u bolju budućnost.
https://deliveryband.bandcamp.com/album/force-majeure
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.