Novi album Swansa se spušta sa neba, takoreći. žuri se da mu se nadje
mesto, da se privijemo, priviknemo i zapamtimo sve šta je u njemu i da ugasimo žedj.
Swansa nikad dosta, ali po ko zna koji put stiže i Girina najava, zadnji je ovo
BIG SOUND album, ili u nekim slučajevima možebiti i zadnji album. Kakogod! Sreća
što to nije nikada tačno i Gira se uvek vraća jači i beskompromisniji i bliži
izvoru! Kojom snagom još se kreće što reče pesnik iz Novog Sada niko ne zna, pa
ni on.
čitao sam knjigu o Swansima, čovek bukvalno na probama i na koncertima
krvari-nema razlike, iz njegovih prstiju kaplje krv, znoj menja agregatna
stanja, a racio ne postoji. Imao sam sreću da to vidim uživo,imao sam priliku da ga sretnem, nije mi zapamtio ime, pogrešno ga je čuo, nazvao me i potpisao ploce ljubazno, prekrstio me u MYLEKI, ali nema veze. Desilo se,
naposletku.Zahvalan sam.
The Merge je nasumično izabrana, moglo je bilo šta sa Birthing albuma.
Izlazak iz bilo koje zone komfora koja postoji, a za Giru nikad nije bilo
komfora, čak i kada je tako delovalo u nekim za njih skoro pastoralnim fazama.
Samo je on znao rizike koje je birao i prepreke koje je preskakao ili puzao
preko njih.
Merge je nabacana buka, koja je pazljivo osmišljena, nema potrebe da se
sumnja u to, počinje dečijim glasićem i onda hvata zalet kao tok misli, monkey
mind uslovno, ali je sjajno, superiorno čak! Naspram čega i koga? Pa ni Gira to
ne zna i radi uprkos svemu… I na kraju progovori, tek da se javi u nekom
specifičnom Swans downtempo modu. Možda sam mogao da stavim naslovnu Birthing
koja zvuci kao ceremonijalni ritualni soundtrack za pronalaženje reinkarnacije
nekog lame tamo negde, podjednako kao i za pozdrav nekom novom biću na ovoj
planeti , gde se kao I Gira tražimo I pokušavamo da shvatimo neshvatljivo. A
napočetku sam pomislio da bi mogla da bude (ne)oficijalna Swans himna, dok se
sve nije razvilo. Tako izgledaju zadnje BIG Sound Swans ploče. Rekoh. Monkey
Mind. Treba ih gledati svaku zasebno i puštati da prodju.Mislim na Swans misli, tj.
skakanja sa pasaža na pasaž, sa krešenda na krešendo…
U tome je ključ, jednog dan će(mo) saznati šta je tražio i zašto je sve
demone sklanjao na ovaj način. Neka svako odluči da li je spreman da mu se pridruži
na ovom putovanju…
Da, moji omiljeni albumi u ovom stoljeću su oni od William Basinskog –
Vivian and Ondine, Swans – To be Kind i Sigur Ros ( ) . Zato se ni ne usudjujem
da više da na hartiju slažem reči… Nema objektivnosti!
https://www.youtube.com/watch?v=dKsjOsX2W-g&list=OLAK5uy_kcAXa29KMzHFkaz5PEg1y6iYsX3tN7PTQ
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.