Povratak u osamdesete je za mene uvek dobrodošao, ako ima adekvatnu
zaledjinu i kvalitet podignut na lestvicu iznad proseka. Anterior. Posterior.
Superior.
Jako dobro uhvaćen duh tih godina sa basom koji vodi igru kako on hoće, vokali
poluinfantilni- poluavangardni sa intencijom i vizurom tinejdzera-zavisi kako ko
vidi, ritam uskladjeno naslonjen na klavijature. Zamišljam sebe, tamo negde početkom
osadesetih kako otvaram paket tek pristigao iz Engleske I vadim ovaj 7”inčer
nestrpljiv da ga namaknem na gramofon, mirišem omot i trudim se da zapamtim sve
sitnice sa omota i gledam da li ima nesto urezano na rilnama pored centralne
etikete. To je uvek bila neka porukica koja je bila zagonetka. Tako je nekad
bilo.
Pisao sam ranije, Automatic su ženski post punk trio iz LA čija je bubnjarka
kćerka Kevina Haskinsa bubnjara Bauhausa i Love and Rockets. Ali nije toliko
bitno, čak nije uopšte bitno posle preslušavanja I istrazivanja opusa, ove sada
već zrele osobe su imale svoj put – obogaćuju ga uspešno, imaju svoju viziju, svoju
publiku, ako se neko nakači zbog bilo čega trivijalnog - još bolje.
https://en.wikipedia.org/wiki/Automatic_(American_band)
https://automatic-band.bandcamp.com/track/is-it-now
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.