Neki kažu da im zvuči previše klinički i kao dijagnostički test ili
pretraga. Mogao bih da se složim i da zamislim da je mozebiti neurološki ili
kognitivno afirmativna analiza, posto projektuje nadražaje na nas konzumente.
Lopatinova podloga je tu da bi nas (Elizabetha) Fraserova svojim upadicama na
ivici percepcije naterala da pokažemo one znake života koje nam traže ili su poželjni.
I uspeva mu (im)-posle nekoliko puta, za potvrdu ovo traži i repete.
Neko bi rekao da je Lopatinova muzika u globalu jedna vrsta izazivanje
reakcije na samointrospekciju kroz muziku, Jedan moj prijatelj je skloniji da
kaže da to radi jerbo nije imao čime pametnije da se bavi, uostalom njegov
bekgraund je zanimljiv baš na taj način. I M\muzika mu je zanimljiva,
intrigantna, puna zavoja I\i nabora, treba strpljenja, (samo)discipline, ali je
nagrada tu. Kao oni bedževi na FB za najvećeg fana, odjednom iskoči da ga pokupite i
svima razglasite da je to ono što ste hteli. Tako se pojavi i naklonost ka
njegovoj muzici. Bar je kod mene takav slučaj bio. Bilo bi šteta da nije,
Lopatin je unikatna pojava i dragocenost po sebi, ma šta god ko preferirao.
https://oneohtrixpointnever.bandcamp.com/track/tales-from-the-trash-stratum-4
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.