Belgijski hevi shoegazeri u spoju novoga, staroga, svega onoga izmedju što
je žanr doneo. Možda malo hevi za one koji su u real timeu svedočili nastanku
svega, nema one (sa vremenske distance uočljivije) pop nijanse koja je privlačila publiku osamdesetih, opet ima nekih odsjaja prilagodjenih današnjim
vremenima na način da je sve postalo agresivnije, ubrzanije, non stop ažurnije
sa hiper protokom vremena.
Slow Crush ne zaboravljaju prošlost,znaju da im je ona dala identitet, ali
su zauzeli čvrst gard u sadašnjem trenutku i tako verovatno treba da se sve
dalje pokreće i kotrlja. Svi elementi shoegaze na koje smo posebno obraćali pažnju
su tu, poistovećivali se sa njima,na kraju tražili sebe - su tu, nas je
problem što svet u kome smo živeli više ne postoji,sada se drugačije
izgovara i pokazuje. Imamo pravo na svoje,ali ako okoštamo, ništa nam ne vredi.
A mnogo je primera koji nam ukazuju I teraju da nastavimo dalje. Mozda će
nekome zvučati banalno ali Slow Crush su samo jedan usputni podsetnik na to.
Lepa i uzbudljiva ploča za kraj i/li početak godine,ako ima smisla to razdvajati!
https://slowcrush.bandcamp.com/album/thirst
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.