Omladina ( deary su iz Londona) koja je čeprkala po pločama
roditelja i posebno su u u 4AD, Slowdive i sličnima prepoznavali sebe i rešili to
da počnu da beleže. Hvala im na tome!
Naslovna stvar je lagana, čista emocija u slow-e-motionu
koja se prikrada i osvaja svojom
“nowhere fast” senzualnošću koja se uvija oko slušaoca. The Moth je sledeća
stvar, a nešto je izmedju upetmpo ritma koji su baggy bandovi na kraju
bastardizovali, trip hop opet patentirali, a deary preko njega razvlače gitare,
dok glas priziva svakoga počevši od
ranijih Cocteau Twins i sličnih sneno-mogadonskih ženskih vokala. Kao neki 4AD relikt najbliži
recimo Swallow kada puste ruku. Sledeca ,Selene je povratak na dreampop koji
kaskadno poskakuje, dok vokal doziva iznad njih, tamo gde oseti drhtaje u publici,
još doda taman toliko da je razvali , a Head Over Heels gitare samo kupe
ostatke rastopljene materije.
Elem, da ne bih pretvorio ovo u propagandni materijal, sad ću
da stanem, kažem da je i ostatak jako intrigantan, a oni bolje upućeni su već
shvatili da je za ljubitelje dreampopa ovo naprosto moranje.
Prethodni, isto dobar mi se čini kao dobra uvertira za ovaj
EP, gde su se disciplinovali, sačekali, ponovo se zagledali u sebe I dali nam
trenutno ono najbolje od sebe.
Računajte ovo kao teaser, sapnut u uho!
https://deary.bandcamp.com/album/aurelia
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.