Zane Trow je elektroničar iz Londona , ima 70 godina i artistički život je
posvetio izučavanju elektronske eksperimentalne muzike. U rosteru je prestižne
Room 40 etikete, a tamo ne može baš svako.
Thnth je recimo samo samo jedna od pesama ( i prva ma koju sam nabasao) sa čudnim naslovima sa reizdanja albuma For Those Who Hearing Voices (jubilej-20 godina) i predstavlja ( barem meni) uživanje u otkopanom blagu koje mi je surf lutanje darovalo, nenamerno skroz. Muziku je Trow sklopio uz pomoć slušalica, laptopa, par programčića u nekoj vrsti groznice (već) prošlog dana dok su mu deca spavala, ili stoički na početku dana planirajući kako da sve što mu se ispreči u istom savlada na dostojanstven način.
Ambijenti pomešani sa dronovima ili kako ko već gleda u redukovanoj, izdašnosti
žanra je prava uteha dok vetar napolju lomi, savija i smrzava. Iza ove naizgled
muzike koja traži napor, krije se I nagrada. Osećaji ispunjenosti, prisnosti,
topline i neke vrsta smirivanja od svega što napada ili pokušava da ujeda. Pokušava, jerbo
ovakve stvari, utopijskim naporima brane od svega toga, Trow to samo plasira
kroz albume, muziku za instalaciju, ples, filmove, predstave. Dosta smo vremena
izgubili, a da čoveka nismo ni znali. Neko je rekao da kada ne možemo da u
nekome nadjemo to što nam treba u tom trenutku, nešto pošalje strance I da nam šansu.
Zane je to bio I vise nije.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.