Da je neko staro vreme, da je kultura praćenja muzike drugačija, da su tu
muzičke novine, mediji i entuzijazam publike ( ne potcenjujem današnju,
jednostavno –drugačije je). Kisses je mogao da bude za Slowdive ono sto je za Cocteau
Twins bio Iceblink Luck. U nekom bližem ili daljem smislu.
Slična doza empatije, pobeda lepote nad beznadjem. bez bremena ograničenja žanrova,
pregrada i ograda, radovi u toku kojima se lepotom ulepšava svet. Otpust razmišljanju
da se bilo šta boji po brojevima.
Ovu pesmu sam čuo onomad kada se pojavila, dopala mi se, ali pre neki dan
me je probila na način koji je verovatno jedan od ispravnijih, sličan onima kako
sam nekad preživljavao muziku,kako me je oživljavala i kako je u meni nalazila
ono najplemenitije.
Mislim da sam srećnik sam što sam slušao band od prvog dana, srećnik sam i
sto ih ovako doživljavam-a svestan sam da je moje mišljenje samo jedno od
mnogih . Gitare su toliko delikatne, da ih ne smemo niti želimo dodirnuti,tada
bi se prah sa njih osušio ili samo skliznuo, glasovi kazuju u kom pravcu da tražimo
tačku u kojoj nam je balans, možebiti da nam vele kako da se bavimo tumačenjima
i nekih zajedničkih snova. Ako ne uspe iz prvog, uspeće iz nekog kada se
najmanje očekuje. Pojaviće su u znaku blage euforije, makar na tren..
Sta ćemo sa njom tada ne znam, niti mislim o tome, ali prijaće I treba je
udahnuti ,zadržati dah, ništa ne traje večno.
https://slowdive.bandcamp.com/track/kisses
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.